Udruga



Kontakt UBBDRH OGS i SMŽ

Braće Kavurić 10d, Sisak

Tel. fax + 385 44-521-263

mob.099 310 9906 predsjednik

e-mail: ubbdrhsk@net.hr


Bošnjaci Sisačko-moslavačke županije

1.100_Bosnjaka_ca_large

POTOČARI - SREBRENICA

POSJETA SREBRENICI – POTOČARIMA

Koordinacija grada Siska i Sisačko - moslavačke županije u sastavu: Vijeća bošnjačke nacionalne manjine SMŽ, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska, Udruge bošnjaka branitelja Domovinskog rata ogranak Grada Siska i SMŽ, Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Siska i SMŽ, SDA Hrvatske ogranak za Sisak i SMŽ, Bošnjačko kulturno – umjetničko društvo "Nur" i Medžlis Islamske zajednice Sisak, dana 11.07.2008.god., organizirali su put posjeta memorijalnom centru Srebrenica – Potočari i prisustvovanje Dženazi – namazu 308 šehida Srebrenice.

Okupljanje putnika se odvijalo na tržnici Sisak- Caprag odakle se krenulo u 00:00 sati.

U jutarnjim satima stiže se u Kalesiju, naše prvo stajalište. Samim izlaskom iz autobusa, upada u oko spomenik oko 500 poginulih šehida. Gledajući u brojna napisana imena, razmišljamo, što li će nas tek dočekati u Srebrenici. Nakon što smo se okrijepili uz jutarnju kahvu krećemo prema cilju našeg putovanja - Potočarima. Dok se približavamo našem cilju, vidimo mnogobrojna mezarja, šehidski obilježena i pitamo se da li je itko preživio pakao rata.

Pristižemo u Potočare, gužva je ali se ipak sve odvija nekako smireno. Vlada neki mir, sve je nekako tiho. Brojna policija osigurava da tako i ostane. Pristiže veliki broj autobusa i osobnih automobila kojima dolaze brojni preživjeli Srebreničani, većinom žene, kao i njihovi brojni prijatelji diljem BiH i svijeta i svi oni koji žele odati počast poginuli šehidima. Nekada davno netko dade ime ovom mjestu Potočari, vjerojatno po malom potočiću koji teče kroz ovo mijesto, ne znajući da će nas danas asocirati na potok suza što su prolivene i što će se u budućnosti prolijevati za sudbinom ovog naroda. Ako bi potok koji teče iza hala presušio, potok suza nikada neće i ne smije, treba da žubori pretvarajući se u glasove koji nas opominju i podsjećaju na krvavu prošlost našeg naroda.

Iako stižemo u memorijalni centar među prvima, već vrvi ljudima i to većinom mladih. Saznajemo da su nas to dočekali učesnici "Marša mira – puta slobode" koji su tri dana piješačili iz pravca Konjević Polja, od Nezula do Potočara, trasu dugu oko 100 km. Pješačili su istim putem kojim su se kretali malobrojni preživijeli vojnici Armije BiH i civilno stanovništvo u potrazi za spasom od krvoločnih pripadnika vojske Reublike Srpske ali u suprotnom pravcu.

Laganim koracima krećemo se prema mezarlucima, nišani se zabijeliše, srca nam se stežu, osjećamo tjeskobu i čemer. Ne znamo što je žalosnije vidjeti, majku kako miluje mezar i ljubi nišan (spomenik) sina svoga ili vidjeti djecu u dobi od 15-20 godina koji su kao mali preživijeli ovaj pakao kako traže svoga oca, amidžu, daidžu, didu...koje poubijaše zlotvori puni mržnje. Iza musalle(mjesto gdje se obavlja vjerski obred), nalazi se 308 identificiranih Bošnjaka, većina stanovnika Bratunca, ali ima ih i iz okolnih općina, kao što su: Vlasenica, Višegrad, Zvornik... Spremni su da im se klanja dženaza – namaz i napokon da im se duše smire. Svako traži svoga, tko ga nađe, ostaje pokraj tabuta učeći Fatihu i tiho ispuštajući suze.

Polako se približava vrijeme početka ustaljene manifestacije a s njim pristižu i političari, najuže vodstvo države i predstavnici Europe i svijeta. Gledajući silno osiguranje oko njih, pitamo se da li su se zaista došli pokloniti žrtvama. Ako jesu, aferim političari, a ako su došli radi političkih bodova bolje da su ostali u svojim domovima ali Bog zna svačije namjere. Ukopu 308 identificiranih žrtava genocida u Srebrenici prisustvuju i predstavnice Udruženja "Žene u crnom" iz Republike Srbije pozivajući na odgovornost aktere genocida. Nakon prigodnih obraćanja visokih gostiju, učenja Kur'ana, klanjanja džume –namaza spajajući i ikindiju – namaz, klanjala se dženaza – namaz za 308 žrtava srebreničke tragedije. Tabuti polako krenuše prema svojim vječnim odredištima noseći ih njihovi najmiliji, jedan za drugim poput vojske na mimihodu, dok njihova imena odjekuju. Ostali ih u njihovom putu okružiše nastojeći ih što više dotaknuti i na taj način prikupiti sebi sevape.

Nakon ispraćaja šehida, krenusmo polako kući, svatko zaokupljen svojim mislima a iza nas ostaše uspravni, hladni nišani (spomenici), vječiti stražari nad mrtvim tijelima, grubo rečeno kostima, koji će nas u budućnosti uvijek podsjećati na tragediju Srebrenice – Potočara.

Izvještaj sastavili ;

Almina Hafizović i Izet Mujić

P7110129 Kalesija spomenik poginulim Braniteljima armije BiH

P7110136

Nakon 13 god. indetificirano je 308 žrtava (šehida) nakon genocida ubijanja ,još jedan genocid nad mrtvim žrtvama prekpanje kostiju te odvoz na druge lokacije gdje ih izmješane ponovo zatrpavaju.

P7110284
Musalla, mjesto gdje se vrši vjerski obredi.

DSC00489
Nakon 13 godina sada će se znati za njihov mezar

DSC00517
Ova Majka može samo proučiti Fatihu, spustiti suzu tihu i milovati mezar, a tek mu je  20 god. bilo.

DSC00565
Brojka od koje  zastaje dah , Bože kakav je to um kakvo je to srce da napravi ovakav zločin, samo zato što su druge vjere ?STRAŠNO....

P7110258
Državni vrh , Vjerski poglavari te Veleposlanici strani zemalja akreditirani u BiH

11. 07. 2008.